U prirodi je muve da ide na govno
Polako se primiče dan kad će se i posljednja nevladina organizacija, mim stranica i ono što se negdje drugo zove slobodni pojedinac, prikloniti nekoj od glavnih političkih struja. Zato se valja zapitati, kako smo u ovo stanje dovedeni? Namjerno stoji “dovedeni”, jer imamo tendenciju da uzroke svemu lošem u našim životima tražimo van samih sebe. Individualno i kolektivno. To nas, ipak, ne spriječava da bez problema uzimamo zasluge za nešto s čim nemamo nikakve veze. Ali to je neka druga tema.
Kako smo se, onda, doveli u situaciju da nam je potpuno normalno da živimo u društvu u kome ne postoji bilo kakav korektivni faktor, nezavistan od aktuelne kompozicije političke i svake druge moći? Na koju god se stranu okrenete, bilo ko ko u jednom trenutku iskaže kritički stav prema određenoj pojavi, u nekom drugom će bez greške pokazati svoje pravo, podaničko lice.
Jasno je da je u igri veliki broj faktora, što istorijskih, kontekstualnih, socioloških, čija kombinacija je odredila našu sliku o nama i svijetu oko nas. “Crnogorci ne ljube lance.” Možda, ako to nijesu lanci onoga koga u datom momentu smatramo gospodarom.
Bilo da je u pitanju partija, ličnost, ili religija, ne možemo pobjeći od psihološke sile gravitacije koja nas vuče ka onome što percipiramo kao moć. Kad smo uz moć, onda smo na pravoj strani, a od toga i sami možemo da profitiramo. Najljepše u svemu je: neko drugi razmišlja umjesto nas, pa ne moramo mnogo da se opterećujemo.
Tako krivo srasli, urušavanjem jedne autoritarne strukture, mi umjesto ka slobodi odmah idemo na drugu, jer, u prirodi muve je da uvijek ide na govno.
Disclaimer: Članak nije satiričan.