Crnogorac u pohodu na svjetski rekord

Planira da sa trona svrgne čuvenog Remija Galjarda

Dejan Savićević, Predrag Mijatović, Ivan Strugar, Bojana Popović, Nino Rašić i Igor Burzanović, samo su neka od imena koja su zlatnim slovima upisana u istoriju, ne samo crnogorskog, već i svjetskog sporta. Priliku da ovoj listi besmrtnih dopiše svoje ime, ovih dana imaće neko kome sport nije primarna djelatnost – mladi politički aktivista, Vladislav Dajković.

Naime, nakon što je prije dvije sedmice izjednačio svjetski rekord u broju hapšenja, koji je godinama suvereno držao čuveni Remi Galjard, Dajković se sada odlučio da krene u pohod na obaranje istog!

Datum, mjesto i povod rekordnog hapšenja, nije nam želio otkriti. Kako sam kaže, razlog tajnovitosti je želja da svijetu u ovim teškim kovidnim vremenima priredi iznenađenje i svojevrsni spektakl.

“Kad sam kao klinac na TV-u gledao hapšenja Remija Galjarda, nisam ni sanjao da ću jednoga dana upravo ja biti taj koji će oboriti sve njegove rekorde i poslati ga u prošlost”, uz smijeh kaže Dajković.

Ipak, crnogorska policija, iza koje je tada stajao režim pod kontrom Mila Đukanovića, a za čije je svrgavanje po sopstvenom priznanju najviše zaslužan upravo Dajković, godinama je besomučno hapsila Dajkovića na svakom ćošku, ne sluteći kakvu mu zapravo uslugu čini.

Lisice su mu, kaže, postale dio svakodnevice, a prethodne je godine čak odjavio i apartman u kome je živio kao podstanar, pošto je noći uglavnom provodio u popularnoj „betonjerci“.

“Danas, iz ove perspektive, sve to izgleda kao san, ali vas uvjeravam da je put do uspjeha bio trnovit. Nebrojeno mnogo puta sam pomišljao da odustanem i učlanim se u DPS, ali, uz pomoć Boga i Svetog Vasilija Ostroškog, izdržao sam, i danas sam vrlo ponosan na to”, iskren je Dajković.

Najveći problem za Dajkovića trenutno predstavlja promjena vlasti koja se desila u Crnoj Gori, zbog koje su njegova hapšenja bila pod znakom pitanja. Međutim, on je i u takvim okolnostima pronašao rješenje.

“Sve nas iz moje discipline je ova promjena pogodila i na neki način limitirala naše djelovanje. Zamislite kako bi bilo fudbaleru kome maknete gol sa terena i nema na šta da puca. Međutim, kao nebrojeno puta do sada, snaga volje i karaktera mi je pomogla da iz ovakve situacije izađem kao pobjednik. Sada sam opozicioni aktivista i samim tim sam ispunio preduslov i da nastupam za crnogorsku reprezentaciju. Sve se poklopilo”, ne krije zadovoljstvo Dajković.

Popularni Dajko je, prošle godine, oborivši crnogorski rekord u broju hapšenja, koji je godinama bio u vlasništvu njegovog bivšeg partijskog kolege i bivšeg kuma, Marka Milačića, ispunio olimpijsku normu i izborio učešće na Olimpijskim igrama u Tokiju. U sportskim se kuloarima šuška da bi upravo njemu mogla pripasti najveća čast – nošenje crnogorske zastave na otvaranju OI.

“Za mene ne bi bilo većeg zadovoljstva! Nema veće svetinje od nacionalnog dresa i zastave i nošenje iste na otvaranju Olimpijade predstavljalo bi ostvarenje dječačkih snova”, zaključuje Dajković.

Priču poslao dopisnik iz Donje Sutvare